Zapadni čelnici su već prepustili Tajvan Kini: Koliko je ona sada opasna za Europu?

U kakvoj su fazi uzavreli odnosi Kine i Tajvana? Vojne vježbe su u punom jeku, postoji li mogućnost invazije s kontinenta?

"Stalno se govori o 2027. godini iz razloga što je kineski partijski, državni i vojni vođa Xi Jinping dao nalog svojoj vojsci da bude spremna voditi i pobijediti u ozbiljnom ratu", govori Zorana Baković. Međutim...

"Nije rekao da će tada početi invazija na Tajvan, niti je to upisano u neki politički program, niti da li će uopće ikad doći do toga. Međutim sada se stalno provlačimo kroz taj narativ", napominje analitičarka.

Kina kao jedna od najvećih opasnosti za Europu

Costa, predsjednik Europskog vijeća i predsjednica EK-a Ursula von der Leyen su trenutačno na samitu EU-a i Kine u Pekingu.

"Upravo sada razgovaraju s premijerom Li Qiang upravo s tom idejom da je Kina jedna od najvećih opasnosti za europsku sigurnost zato što bi 2027., Rusija u koordinaciji s Kinom, mogla napasti Europu dalje od ukrajinskih granica, a Kina - Tajvan", govori ona.

Tajvan se s pravom priprema na najgore

"Možda se radi prevelika histerija jer - Kina nikad nije rekla da neće osvojiti Tajvan. Ona će ga osvojiti kad-tad. Sada se inzistira na tome da će se to dogoditi baš 2027., a ono što vidimo na Tajvanu je - normalno i najmanje što bi takav otok, koji je na 180 kilometara od kineske obale mogao raditi", smatra Baković koja ponavlja da Tajvan doista mora biti spreman.

Pragmatičan odnos s Kinom je za EU, ističe Baković, vrlo bitan. SAD je pak - druga priča.

"Oni, posebice predsjednik Trump, imaju drugu računicu u kojoj, plašim se, upadamo kao u veliku zamku", ističe dodajući da su posebno opasne - usporedbe.

Svi su rekli da je Tajvan - kineski

"Tajvan nije Ukrajina niti je ukrajinsko pitanje na ikoji način slično tajvanskom. Kina Tajvan smatra neodvojivom cjelinom i mi smo svi, uspostavljajući diplomatske odnose s Kinom ponavljali tu mantru nebrojeno puta - "poštujemo politiku jedne Kine", a to podrazumijeva Tajvan kao dio Kine, tako da mi svi (europski i američki čelnici) već na to - pristali", naglasila je.

"Kina na Tajvanu provodi nešto puno učinkovitije od vojne intervencije. Ona razjedinjuje birače, parlament... Oporba joj je vrlo sklona", govori. Komentirajući stanje kineske vojske, tumači da je ona u velikom rasulu prožeta korupcijskim skandalima. Dodaje da predsjednikov prioritet mora biti upravo - vojska.

"Ukrajina je na kontinentu pa takvoj sili kao što je Rusija treba koliko godina, a da se te crte se i dalje nikuda ne pomiču, pa ne treba ni govoriti kako to izgleda u slučaju otoka", kaže.

Odnos sa SAD-om

Govoreći o odnosu sa SAD-om, govori da vidimo da Kina dugo godina slaže računicu na način da povećava broj žrtava s američke strane u slučaju da Amerika sama uđe u taj rat.

"Kada bi SAD bio taj koji bi poslao vojsku braniti Tajvan, 12 tisuća kilometara od američkih, a 180 kilometara od kineskih - američke bi žrtve rasle iz godine u godinu zbog toga što je kineska vojska sve više i bolja pripremljena", naglasila je.

Smatra i da Kina računa na to da će američki birači biti vrlo skeptični o potrebi da se brani i gine za tako daleki otok s kojim direktno, barem prividno, oni nemaju ništa.

"Trump je to već nagovijestio time što je optužio Tajvan da je ukrao industriju poluvodiča SAD-u i od nje napravio veliki biznis", pojašnjava.

Desni izolacionizam se poput političkog duha širi

Osvrnula se i na izolacionizam karakterističan za desnicu koji se sve više - širi.

"U Japanu se stranka San Seito koja je skočila po broju zastupnika, zalaže za "Japan na prvom mjestu", što isključuje strance. To je nešto što se širi poput političkog duha širem svijeta, a to Kini odgovara," podcrtava Baković.

Postavlja se pitanje što će se dogoditi s nama ako do te intervencije dođe. Tko će poslati vojsku kontra Kine? Kome bi bilo u interesu otok braniti fizički?

"Neko vrijeme je bilo izvjesno da će to biti Japan, sad je to vrlo upitno. Temeljno je pitanje može li se pitanje sigurnosti, to jest gospodarstva, to jest nacionalnih interesa, uopće može razdvojiti. Tu su vrlo važne precizne procjene", tumači analitičarka.

Govoreći o Trumpovim carinama kaže da SAD više ne bira saveznike po ideloškim i vrijednosnim sličnostima.

"Ništa SAD-u ne znači da je Tajvan demokracija, i to takva demokracija na kojoj bi mu mogle zavidjeti mnoge europske zemlje", pojašnjava.

Dodaje da carine nikad nisu bile dobar alat u ekonomiji. U politici one su "poput palice" i "mogu imati određenog efekta", ocjenjuje Zorana Baković.